Kajkavski je izvorno bio službeni jezik u Hrvatskoj, no zbog političkih razloga standardni hrvatski jezik oblikovan je na temelju štokavskog narječja.
- Kajkavsko narječje jedan je od tri glavna dijalekta hrvatskog jezika, a govori se ponajviše u sjevernoj Hrvatskoj, posebice na području Zagreba, Varaždina, Koprivnice i Krapine. Ime je dobilo po upitnoj zamjenici „kaj”, koja u ovom narječju znači „što”, za razliku od čakavskog „ča” i štokavskog „što”.
Kajkavsko narječje u Mađarskoj
Kajkavsko narječje u Mađarskoj prvenstveno se govori među hrvatskom manjinom uz rijeku Dravu, posebno u Baranji i južnom dijelu županije Zala, gdje ga koristi zajednica Međimurskih Hrvata. Ove su se zajednice doselile u Mađarsku uglavnom tijekom 17. stoljeća, kada su osmanska osvajanja i ratovi natjerali mnoge Hrvate na iseljavanje iz sjeverne Hrvatske.
Jezične značajke i utjecaji
Kajkavsko narječje u Mađarskoj povezano je s varijantama koje se govore u Međimurju i uz Dravu, no na njega je značajno utjecao i mađarski jezik. Među hrvatskim zajednicama u Mađarskoj govornici kajkavskog često su dvojezični (hrvatski i mađarski), a zbog obrazovnog sustava i službene uporabe jezika sve je više onih koji postupno prelaze na mađarski.
Danas broj govornika kajkavskog u Mađarskoj opada, jer asimilacija i širenje mađarskog jezika dovode do smanjenja svakodnevne uporabe ovog narječja.
Kajkavsko narječje među Međimurskim Hrvatima
U županiji Zala kajkavsko narječje govore tzv. Međimurski Hrvati, a najvažnija naselja u kojima se još uvijek može čuti su: Murakeresztúr, Tótszerdahely, Tótszentmárton, Petrivente, Molnári, Semjénháza, Fityeház i Bajcsa. Zanimljivo je da se najveći broj govornika kajkavskog zapravo nalazi u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, budući da je on povijesno središte kajkavskog govornog područja.
Do 1950-ih kajkavsko narječje govorilo se i u nekim naseljima županije Somogy, poput Babócsa, Vízvár, Bélavár, Berzence, Heresznye i Bolhó, gdje ga i danas poznaju starije generacije.
Kajkavsko narječje među Dravskim Hrvatima
Među Dravskim Hrvatima kajkavsko narječje još uvijek je prisutno u selima poput Lakácsa, Szentborbás, Tólujfalu i Drávakeresztúr. Ova sela zajedno s naseljima u kojima se govori e-izgovorna varijanta štokavskog (Potonya, Felsőszentmárton, Drávasztára i Révfalu) čine malu dravsku hrvatsku jezičnu enklavu. Ova regija bogata je i raznolikim narodnim materijalnim i duhovnim kulturnim blagom, posebno u području narodne glazbe, pripovijetki, usmene književnosti i vjerovanja.