Sedam naselja (Fityeház, Molnári, Murakeresztúr, Petrivente, kao i Semjénháza, Tótszentmárton i Tótszerdahely) čini jedino područje s hrvatskom manjinom u južnom Zaladomu. Ovdje živi gotovo osam tisuća građana koji se izjašnjavaju kao Hrvati, a uspjeli su sačuvati svoje specifične običaje, tradiciju, materijalnu kulturu i jezik. Time predstavljaju značajno područje raspršene hrvatske zajednice u Mađarskoj.
Molnári Közösségfejlesztő Egyesület (Moke)
Iako se Hrvati uz Muru, u usporedbi s ostalim hrvatskim narodnosnim skupinama u Mađarskoj, mogu smatrati autohtonima, većinom su se naselili na današnjim područjima tek nakon oslobođenja Kanizse od Turaka i nakon Rákóczijevog ustanka. Ova zajednica je s jezičnog i kulturnog aspekta relativno homogena. Hrvati koji su se doselili u Mađarsku brzo su se integrirali, što je uvelike olakšala njihova zajednička vjerska pripadnost.
Horvát szentmise Nagykanizsán.
Većina Hrvata je bila kmetovskog podrijetla, s vremenom se oblikovalo i hrvatsko zemljoposjedništvo i plemstvo, među kojima su se isticale obitelji Adamović, Latinović i Rudić. U 18. stoljeću ovaj plemićki sloj još je govorio jezik svojih predaka, no kasnije se u potpunosti mađarizirao. Od sredine 19. stoljeća brzo asimilirano hrvatsko plemstvo i građanstvo u Mađarskoj sve su manje financijski podupirali hrvatsku kulturu, koja se do sredine 20. stoljeća gotovo isključivo svela na narodnu kulturu. Nakon Trianona i hrvatske zajednice u Mađarskoj bile su izložene značajnom asimilacijskom pritisku, iako je on manje utjecao na zatvorene seoske zajednice. Međutim, nakon 1945. ukidanje obrazovanja na hrvatskom jeziku i raspad tradicionalnih seljačkih zajednica ubrzali su proces asimilacije.
Sadašnost
Unatoč povijesnim olujama, hrvatska zajednica koja ovdje živi uglavnom je sačuvala svoj identitet i snagu, a izvrstan primjer toga su crkve izgrađene zajedničkim naporima u Molnáriban, Semjénházi i Tótszerdahelyu. To dodatno jača bogat kulturni i društveni život, koji njeguje bliske veze s hrvatskim naseljima s druge strane Mure. Lijepi primjeri toga su tamburaški sastav Sumartonski Lepi Dečki iz Tótszentmártona, Rozmaring Asszonykórus iz Murakeresztúra, koji djeluje više od dva desetljeća, kao i kulturno-umjetničko društvo Petrivente Virágai – Petribske Ružice, osnovano prije gotovo dvadeset godina.
Petrivente Virágai-Petribske Ružice hagyományőrző egyesület.
Suradnja se odvija i na institucionalnoj razini, a dobar primjer za to je zajednički EU projekt „Tragom Zrinskih”. Sve to podupiru ustanove poput Kulturno-obrazovnog centra Nikola Zrinski u Murakeresztúru, Područje škole i osnovne umjetničke škole Katarina Zrinski u Serdahelu, kao i Regionalnog narodnosnog kulturno-obrazovnog centra u Mlinarcu.
Očuvanju i predstavljanju tradicije pridonosi i Zavičajna zbirka Hrvata uz Muru u Serdahelu, kao i razni festivali, među kojima su Državni tamburaški susret, prekogranični festival „Teli Tál”, te unutar njega manifestacije poput Mazanica dani u Mlinarcu, Festival štrudle u Serdehelu i Festival prósze, vina i tamburaške glazbe u Tótszentmártonu.
Molnári Mennyegzői Mulatság. (YouTube video)
Zanimljivosti
Murski Hrvati svi govore kajkavskim dijalektom, čije je središte Zagreb, a na ovom, slovenskom jeziku najsličnijem dijalektu stvarao je, primjerice, i Petar Zrinski. Zanimljivo je da se razlikuju tri hrvatska dijalekta, a nazivaju se prema različitim oblicima upitne zamjenice „mi”, i to što (sto), kaj (káj) i ča (ča).
Jezične posebnosti
1. Fonološke razlike
• U muranskom kajkavskom dijalektu samoglasnici su često zatvoreniji nego u standardnom hrvatskom jeziku.
• Glasovi „č” i „ć” često se stapaju, što ovaj dijalekt približava mađarskom i slovenskom glasovnom sustavu.
2. Gramatičke osobitosti
• Konjugacija glagola čuva neke arhaične oblike koji se u suvremenom hrvatskom jeziku više ne koriste.
• Deklinacija imenica pokazuje utjecaje slovenskog i mađarskog jezika.
3. Leksičke posebnosti
• U dijalektu se nalazi mnogo posuđenica iz mađarskog i slovenskog jezika, osobito u području poljoprivrede, gastronomije i svakodnevnog života.
• Neke riječi potpuno se razlikuju od standardnog hrvatskog i pripadaju starijim slojevima hrvatskog jezika.
Status i očuvanje
Muranski hrvatski dijalekt danas govori sve manje ljudi, budući da asimilacija i službeni jezici (mađarski, slovenski, standardni hrvatski) igraju sve veću ulogu. Ipak, u pojedinim zajednicama još se aktivno koristi te se nastoji očuvati kroz lokalno obrazovanje i kulturne manifestacije.
Zaključak
Muranski hrvatski kajkavski dijalekt jedinstven je i povijesno te jezično vrijedan govor koji odražava raznolikost hrvatskih zajednica uz rijeku Muru. Iako modernizacija i jezično miješanje predstavljaju izazove, ovaj dijalekt i dalje igra važnu ulogu u očuvanju identiteta Hrvata koji ovdje žive.